Andrija i ja bili smo prijatelji još iz školskih dana. Intezivno smo se družili, zajedno tulumarili i izlazili. Pohađali isti fakultet te se oženili dvjema prijateljicama i to u kratkom vremenskom razmaku.

Početak svega onoga što je prethodilo tome da svoje žene pretvorimo u kurve bio je trenutak kada smo odlučili pokrenuti vlastiti privatni biznis, samo tada toga nismo bili svjesni. Bili smo relativno dobro potkovani novcem, puni elana, planova i spremni riskirati

. I posao je jako dobro krenuo. Radili smo puno i širili se na tržištu. Zarađivali smo najprije pristojno pa potom i više nego pristojno. Novca je bivalo sve više i nismo krili zadovoljstvo. Puno smo radili, puno zarađivali ali počeli smo i puno trošiti, posebno su puno trošile naše atraktivne žene, Lidija i Nataša.

Naše supruge više nisu imale potrebe raditi i prepustile su se uživanju u životu. Bile su još uvijek mlade i atraktivne. Moja Lidija plavuša a Andrijina Nataša crnka mamile su poglede muškaraca i nama dvojici je to imponiralo. Dok smo Andrija i ja radili i razvijali biznis one su zajedno izlazile, tulumarile, kupovale... U četvero bi se sastajali uglavnom vikendima. Ili bi priređivali roštilj kod nekog od nas, ili bi u četvero odlazili na ručkove i večere u skupe restorane. Kad bi uhvatili vremena odlazili bi na jedan dan ili na po nekoliko dana na more... Opatija, Crikvenica, Rovinj, Pula, Zadar... Puni godišnji odmor Andrija i ja smo rijetko koristili ali su zato naše supruge odlazile same put mora na desetak ili petnaestak dana, pogotovo od trenutka kada smo kupili zajednički apartman u Gajcu. Nije nas mučila ljubomora i nije nam padalo na pamet to bi nas naše drage ženice možda varale s drugim muškarcima.

No neke stvari i promjene kod naših žena počeli smo primjećivati tek onda kada smo počeli zapadati u poslovnu krizu. Posao više nije išao tako dobro kao u početku pa sam Andriji predložio da se dodatno zadužimo i pokušamo se poslovno proširiti i oporaviti. Međutim stvari se nisu razvijale onako kako smo predvidjeli i željeli. Sve više je bilo padova a sve manje uspona. Reklo bi se kako su nam kola ubrzano krenula nizbrdo. Posao je stagnirao, novca je bivalo sve manje a dugovi su rasli. Kuće su nam već bile pod hipotekom pa smo se odlučili zaduživati na crno, tj. kod ljudi koje se naziva kamatarima. Najprije smo kamate uredno vraćali a potom smo počeli kasniti i još se više zaduživati. Napokon smo morali sami sebi priznati da su stavri izmakle kontroli i da će doskora sve otići k vragu.

Jednog prije podneva Andrija i ja sjedili smo u kafiću blizu našeg ureda i ispijali jutarnju kavu. Obojica smo bili loše volje, neispavani, pritisnuti brigama i problemima koji su nas snašli. U jednom trenutku Andrija je prekinuo šutnju pitanjem upućenim meni:
-Josipe, jesi li ti primjetio kako se naše žene odijevaju i šminkaju, a bogami i ponašaju?-
Trgnuo sam se čuvši što me pita i zbunjeno sam pogledao u njegovom smjeru.
-Kako?- pitao sam
-Pa kao kurve! Krvi ti Irudove, zar uistinu to nisi zapazio?-
Uistinu sam opterećen, najprije poslovima, pa potom i problemima koji su nas snašli, skroz zanemario brigu oko toga kako mi se žena odijeva i šminka.
Da, tog poslijepodneva sam, naslonjen na šank u kafiću koji se nalazi u neposrednoj blizini moje kuće, intezivno razmišljao o onome što mi je Andrija spomenuo a vezano za odijevanje, šminkanje i ponašanje naših ženica.

Morao sam priznati da je Andrija bio u pravu. Tada sam počeo povezivati neke stvari. Naime, građevinskog poduzetnika i ugostitelja Martina, koji nam je, između ostalih, posudio vrlo izdašnu količinu novca, upozanli smo posredstvom naših supruga. Žene su nam rekle kako su Martina upoznale preko njegove žene koja je vodila njegov kafić a one su tamo zalazile na kavu. Uistinu je prilikom dostave novca Martin došao s jednom ženom koja se vrlo srdačno pozdravila s našim ženama pa smo Andrija i ja pretpostavili kako je ona ta Martinova žena. Nismo ništa ispitivali jer najvažnije nam je bilo dobiti novac a za ostalo nas nije bilo briga. Za taj novac kod javnog bilježnika smo na ime Martina prepisali imanje s velikom obiteljskom kućom koje smo, dok smo imali novca, kupili u neposrednoj okolici Zagreba. Vjerovali smo kako ćemo brzo vratiti novac s kamatom i poništiti spomenuti ugovor.

Narednih dana počeo sam se baviti istraživanjem. Ubrzo sam saznao kako ona žena koja je vodila Martinov kafić nije njegova supruga već mu je to bila ljubavnica, ili jedna od ljubavnica. Kad kažem jedna od ljubavnica onda moram reći kako sam doznao da su mu ljubavnice bile i moja Lidija kao i Andrijina Nataša. Za Martina se, ustanovio sam kasnije, pričalo kako ima veliku kurčinu i kako je tim moćnim kurcem obradio velik broj žena. Naravno, obradio je i naše žene a u dobroj mjeri me šokiralo kada sam doznao da ih je, u više navrata, obrađivao obje istovremeno.

Doznavši sve to bio sam u totalnom šoku nekoliko dana. Ženi nisam ništa govorio. Naime, dok smo Andrija i ja proživljavali teške dane, i stalno bili pod stresom, naše ženice nisu pojma imale u koliko veliku krizu smo zapali. I dalje su izlazile te za razliku od nas dvojice djelovale bezbrižno. Bilo mi je jasno kako nam žene nisu nabijale rogove samo s Martinom. Zacijelo su se jebale i s drugim muškarcima. Nije bilo druge nego Andriji priznati i otvoreno reći da smo ispali rogonje i to kakvi rogonje.

Širom otvorenih očiju, blijed u licu i skroz bez riječi Andrija je saslušao sve što sam mu imao za reći. Kada sam završio on je i dalje bez riječi gledao u mom smjeru. Nalaktio se na stol i prstima podbočio bradu samo što sad više nije gledao mene već mu je pogled bio usmjeren negdje u daljinu.
-Znači žene nam se kurvaju a mi pojma nemamo. Koji smo mi kreteni i rogonje ispali. -Napokon je progovorio.
-Sad smo već gotovo bez novca a i ovo što još imamo u stvari nije naš novac već posuđen. Uskoro ćemo ostati bez kuća, bez imanja a i bez aprtmana na moru.- govorio je dalje Andrija a ja sam od muke koju je u meni izazvala ta njegova konstatacija osjetio grč u želucu i progutao sam slinu koja mi se činila velika kao knedla.

-Uza sve to ostati ćemo i bez žena te u dugovima iz kojih ne znam kako i kada ćemo se izvući.- Nadovezao sam se na Andriju.

No umjesto da se Andrijino lice smrači poput moga on se nasmiješio. Gledao sam ga s čuđenjem. Rekao sam mu kako sam istinu o našim ženama doznao raspitujući se uokolo kod ljudi koji su poznavali Martina ali dobar dio toga otkrio mi je moj stari znanac koji je kao bivši policajac honorarno radio za jednu privatnu detektivsku agenciju.

-Zašto očajavati Josipe? Hajde da to što smo saznali okrenemo u našu korist.- Rekao je Andrija a ja ga baš nisam razumio. Za razliku od mene njemu se, nakon što je doznao da je rogonja, raspoloženje popravilo. Naručio je još jednu rundu pića pa mi podrobno izložio svoja razmišljanja. Predložio je da tog mog znanca iz dektetivske agencije angažiramo na način da izvjesno vrijeme prati, snima i fotografira, naše žene. Kada to bude moguće neka i nas povede sa sobom. Vremena kao ni novca nismo imali previše i trebalo je brzo djelovati. U pogodnom trenutku naše ženice suočit ćemo s istinom i dati im na znanje kako sve, ili skoro sve, znamo. Objasnit ćemo im kako obzirom na to da ostajemo bez svega tražimo rastavu braka što njima zasigurno neće biti milo čuti, ali ponudit ćemo im moguću alternativu. Obzirom da se ionako kurvaju neka nastave, samo nadalje neka to čine za naše zajedničko dobro. Drugim riječima neka se kurvaju za novac.

Isprva nisam mogao vjerovati da dobro čujem to što mi je Andrija predložio. No kada mi je sve podrobno ponovio i detaljnije pojasnio shvatio sam kako to i nije loša ideja.

Istina, žene su nam se vrlo brzo i vrlo lako priviknule na sve blagodati koje sa sobom nosi život na visokoj nozi. Uz to, kako smo ustanovili, živjele su vrlo burno i raskalašeno. Kako nisu imale pravi uvid u naše katastrofalno stanje, što se posla i financija tiče, a same već izvjesno vrijeme nigdje nisu radile, zasigurno im neće biti ugodna spoznaja kako tražimo rastavu a uz to ostajemo bez imovine što je nadalje značilo da će završiti na ulici bez novca i bez krova nad glavom, a k tome i bez posla te ikakvih primanja.

I krenuli smo u realizaciju plana. Gotovo puna dva mjeseca naše žene pratio je moj znanac a u dosta navrata bili smo i nas dvojica prisutni. Čak smo Andrija i ja izvršili neka istraživanja na svoju ruku. Da stvar bude zanimljivija nas dvojicu to je počelo zabavljati. Ne bi čovjek vjerovao ali mi smo počeli uživati u ulozi rogonja. U ta dva mjeseca naše drage ženice barem su se sedam-osam puta sastale s Martinom i nekolicinom njegovih prijatelja. Znali smo da Martin ima jedan od stanova u predjelu grada na relaciji između Bukovca i Remeta. Lidiju i Natašu Martin je odvozio do tog stana uvijek u društvu još jednog ili čak trojice muškaraca. Satima bi ih jebali u tom stanu nakon čega bi ih vratili u kafić i iz kojeg su ih odvezli.

Osim toga naše supruge povremeno bi odlazile u jedan lokal sumnjive reputacije. Kažem sumnjive jer taj lokal s narodnjačkom glazbom bio je na glasu kao mjesto gdje se okupljaju razno razni ljudi s ruba zakona, kamatari, dileri... Iz tog lokala gotovo uvijek bi izalzile u pratnji muškaraca, sjedale bi u njihove aute te odlazile put usamljenih mjesta gdje bi ih jebali u autu ili bi im pušile kurac. Najčešće su odlazile prema zapadnom dijelu grada, točnije iznad Kustošije prema Grmošćici. Ali bilo ih je i na drugim mjestima poput Jaruna, pa kod jednog jezerca gdje se nalazi ribička kućica, Grad mladih iznad Dubrave, gore prema Sljemenu kod žičare, a odlazile bi pojedinačno ili obje u dva različita auta čak i u Kozari bok i Kozari puteve. Kažem čak, jer to je mjesto koje baš i nije preporučljivo. Prepuno slijepih i mračnih ulićica i sumnjivih tipova svake fele, pa uz Savu kod mosta Slobode...

Nije bilo nužno da ti njihovi seksi izleti budu noću. Nije bila rijetkost da na neko od tih mjesta odu u sumrak ili čak u pola bijelog dana. Ali nisu uvijek bile zajedno. Nije bila rijetkost da npr. Moja Lidija izađe iz lokala ranije i u pratnji nekog od muškaraca sjedne u njegov auto te se odveze na neko od nabrojanih mjesta. Nataša bi izašla koji sat kasnije pa se, također u pratnji muškarca, autom zaputila u posve drugom smjeru. Zahvaljujući svom znancu, bivšem policajcu, imao sam prilike gledati kako mi posve nepoznati muškarci guze ženu. One to definitivno nisu činile za novac, ali su za svoje usluge primale nagrade u vidu nakita ili skupih parfema, ili nekih drugih poklona.

Napokon je došlo vrijeme da Andrija i ja podvučemo crtu i svoje žene suočimo s istinom. Izveli smo to u velikom stilu. Izveli smo ih u jedan od skupljih restorana na večeru. Nakon večere žene su bile jako dobro raspoložene ali ubrzo im se raspoloženje drastično promijenilo. Naime kada je Andrija, koji je vozio, rekao kako idemo na jedno mjesto gdje ima muzike još ništa nisu slutile. Ali kada su shvatile gdje idemo lica su im se naglo uozbiljila. Blijede i smrknuta lica iznenađeno su gledale u nas jer parkirali smo se ispred njihova omiljenog lokala odakle su odlazile na vruće seks izlete. Rezolutno su obje odbijale izaći iz auta uz opravdanje kako ne zalaze u takve lokale. I nismo ušli.

Umjesto u spomenuti lokal odvezli smo se do Andrijine kuće. Kao da su Lidija i Nataša slutile nešto jer i dalje su bile smrknuta lica i loše raspoložene. Šutke i manje od makova zrna sjele su za stol... I onda smo nastupili Andrija i ja. Ispričali smo im sve, ili skoro sve, što smo znali a završni udarac zadali smo im kompromitirajućim fotografijama. Bile su blijede u licu i krajnjim naporom su prikrivale užas koji ih je prožimao. Za kraj kazali smo im kako smo na rubu financijske katastrofe i kako doskora ostajemo bez ičega. Potom smo im slagali kako smo pronašli investitora s kojim idemo dalje što se posla tiče... No prije toga zatražit ćemo rastavu braka. E to ih je uistinu dotuklo do kraja. Andrijina Nataša počela je plakati a činilo mi se kako je i moja Lidija na rubu plača. Ostavili smo ih neko vrijeme da im se stvari slegnu a onda ponudili moguću alternativu. 
Totalno zbunjene gledale su nas u nevjerici. Ne, nisu vjerovale u ono što su čule. Nisu mogle vjerovati kako im kao alternativu nudimo mogućnost da se i dalje kurvaju ali sada isključivo za novac.

Još iste večeri Andrija i ja zaputili smo se do našeg apartmana u Gajac. Dakle, ostavili smo im subotu i nedjelju za razmišljanje i donošenje odluke o našem prijedlogu. Ni nas dvojica nismo baš bili bezbrižni, jer što ako Nataša i Lidija odbiju naš prijedlog.

Ipak na naše zadovoljstvo to nisu učinile. Pristale su na naš prijedlog ili bolje rečeno, ultimatum. I tako se dogodilo da smo Andrija i ja postali svodnici vlastitim ženama. Moram se pohvaliti da sam ja bio idejni tvorac načina koji nam je u velikoj mjeri jamčio to da ne nastradamo od ruke zakona zbog prostitucije. Kako sam to izveo iz objektivnih i opravdanih razloga to na ovom mjestu neću opisivati. U svakom slučaju usluge koje su pružale naše žene nisu bile jeftine ali zato nije bilo ničega na što nisu pristajale. Od, recimo to tako, jednostavnijih stvari kao što su strptiz nastupi na momačkim večerima ili na muškim okupljanjima pa sve do seksa s dvojicom ili trojicom istovremeno a ni redaljke im nisu teško padale. Uvjet je bio taj da uvijek Andrija ili ja ili obojica budemo negdje u blizini i pružimo im zaštitu ako bi to bilo potrebno. U tu svrhu angažirali smo i mog ranije spomenutog znanca.

Za razliku od mene Andrija je na sve to gledao drukčije. Njemu je jedino bilo važno da kurvanjem svoje žene stekne imovinsku korist, izvuče se iz dugova i nastavi posao. Iako su živjeli zajedno njihov odnos je skroz zahladio. Seks s vlastitom ženom više ga uopće nije zanimao. Ništa joj nije prigovarao, nije je maltretirao niti je na bilo koji način šikanirao ali oni su u braku bili tek formalno. No, ja sam već druga priča.

Mene je spoznaja, a pogotovo gledanje, vlastite žene kako se jebe s drugim muškarcima totalno napaljivalo. Uživao sam gledati kako se moja Lidija jebe, kako puši kurčeve, kako je više muškaraca zalijeva spermom... Bez problema je pristajala na sve... od običnog drkanja, pa pušenja, sve do istovremenog jebanja s dvojicom ili čak trojicom istovremeno. Najveću zaradu ostvarivale bi kada bi obje bile u akciji, bilo s jednim ili s više muškaraca. Godine nisu igrale ulogu. Jebale su se s nadobudnim klincima koji su imali dovoljno novca ad im plate, pa sve do starije gospode koji su tražili i bili spremni platiti mlado meso.

Naposlijetku su se uz spomenuto kurvanje naših žena posložile i neke druge stvari. Dobrim dijelom uspjeli smo se izvući iz dugova no morali smo prodati apartman na moru i kuću s imanjem. Andrija je ostao u braku s Natašom ali njihov odnos ostao je hladan i na distanci. Nataši ne nedostaje kurca i lako pronalazi ljubavnike. Čak sam je i ja pojebao i mislim da Andrija to zna ali nikada ništa nije pitao i djeluje kao da ga ništa vezano uz Natašu ne zanima.

Moja Lidija promijenila je svoj izgled. Ošišala se i malo zatamnila boju kose. Uživila se u ulogu kurve i još uživa u tome. Iako više nema potrebe jebati se za novac voli i dalje glumiti kurvu kao što i ja volim biti u ulozi njezina svodnika. Oboje nas te bizarne igrice pale. Stoga ako nekada negdje u mračnoj ulici naletite na zgodnu ženu u minici, odjevenu poput kurve koja izgleda kao da traži mušteriju imajte na umu da je to možda moja Lidija... Ali i to da se i ja nalazim negdje u blizini. 

Bookmark and Share